Hrvatski slikar rođen u Zagrebu, 17. svibnja 1924. godine. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. M. Tartaglije. Njegovi motivi i izraz označuju prodor jedne nove osjetljivosti u hrvatskoj umjetnosti. Krajolici, mrtve prirode i interijeri modelirani su tonom, prožeti osjećanjem tradicije i njezina kontinuiteta. Uz slikanje podjednako ga zaokuplja crtanje. Portrete crta po modelu ili prema fotografiji, koja tako i sama postaje motivom.

Boravak u Rovinju 1954. godine - melankolija sjevernojadranskog pejzaža i napuštenost Istre nadahnjuju ga osjećajem praznine kojoj pristupa kao “alegoriji prostora” unošenjem svjetlosnih kontrasta i difuznim “zračenjem” predmeta.

Tajanstveno svjetlo nadahnjuje njegova ulja i vodi ga sve dalje od figurativnosti. Kompaktnost prirodnih oblika brzo se gubi rastvarajući se u apstraktnom izrazu. Od apstraktnih krajolika do slika koje pripadaju nekoj novoj “baroknosti” svjetlost postupno osvaja njegova djela i dovodi ih do konačnog sažimanja u srebrnu crtu na bijeloj podlozi. Oko 1960. godine jedan je od osnivača grupe “Gorgona”. Grupa se zalagala za alternativne oblike djelovanja, priređivala izložbe i izdavala istoimeni časopis najavljujući konceptualizam i odustajanje od materijalizacije umjetničkih djela. Poslije 1970. godine ponovno se približava realističkoj poetici.

U individualiziranoj eklektičnosti njegova jezika nalazi se iskustvo apstraktnoga razdoblja i “gorgonskog” radikalizma kao i poseban odnos prema prirodi. U tome razdoblju nastaju i njegovi najvažniji akvareli, turnerovske prozračnosti i poetičnosti.

Objavljuje ilustracije u dnevnom i revijalnom tisku, bavi se opremom knjiga i scenografijom. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Karlovcu, Opatiji, Rijeci, Osijeku i Parizu.