JOSIP GENERALIĆ

Naivni slikar, rođen u Hlebinama 19. veljače 1936. godine. Završio je učiteljsku školu u Križevcima 1956. godine. Diplomirao na Višoj pedagoškoj školi. Slika od 1950. godine, najprije pod utjecajem oca Ivana Generalića. U prvoj fazi radi u maniri hlebinske škole. Od 1960-ih mijenja tematiku i stil; u kompoziciju prodiru nadrealni i dekorativni elementi. Oko 1970. priklanja se fantastici.

Od 1973. odvaja se potpuno od podravskoga idioma te temama i svjetonazorom gradi vlastiti način izražavanja. Slikajući grupne ili pojedinačne portrete popularnih ličnosti filma i show bussinesa, vješto ih i nekonvencionalno smješta u pejzaže svojih prethodnih dviju faza - hlebinsku i cvjetnu.

Sklon nemogućemu i nadrealnomu u službi realnoga, koloristički i kompozicijski mijenja način slikanja, naglašujući središnji motiv snažnim tonovima u širokim plohama podređujući mu okoliš. Istodobno radi seriju jednostavnih i sažetih crteža. Slike Jabuke iz 1965. i Pejzaž sa suhim drvetom iz 1967. godine najavljuju Generalićevu “crnu fazu” kojom je zaokupljen od 1977. a posljedica je njegovih “crnih” vizija ali i istinskih slutnji zla.

Svojevrsnim verzimom, slika svijet na rubu katastrofe i samouništenja: bića-mutante, pejzaže terora i zagađenja, panseksualizam, izopačenost, nakaznost, razaranje, smrt i život istodobno. Posljednjih se godina intenzivno bavi grafičkim tehnikama u dubokome tisku. Izdao je grafičke mape.

Priredio je više od stotinu samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te sudjelovao na više od devet stotina skupnih izložbi. Sudjelovao na smotrama naivne umjetnosti u Bratislavi, Zagrebu, Münchenu i Zürichu.