JOSIP CRNOBORI

Slikar rođen u Banjolama kraj Pule, 22. listopada 1907. godine.

Nakon završetka Kraljevske akademije likovnih umjetnosti (tako se tada zvala Akademija likovnih umjetnosti) u Zagrebu koju je završio u klasi M. Tartaglie, prvu samostalnu izložbu imao je 1937. godine. Već slijedeće godine njegove su slike uvrštene u veliku izložbu “Pola vijeka hrvatske umjetnosti” koja se održavala u tada tek otvorenom Meštrovićevom Okruglom paviljonu. Zatim Bienale u Veneciji 1942, Bellagio 1946, Naionalni salon Argentine 1947, 1948, 1956.

Portretirao je mnoge zagrebačke uglednike, a u njegovim pjezažima često je i Tuškanac, na koji je mogao gledati s prozora. Godine 1946. napušta zemlju i odlazi u Italiju, pa u Argentinu, a potom u Ameriku: prvo u New York 1978 (gdje za Metropoliten operu slika portret velike operne pjevačice Milke Trnine), a onda u New Jersey.

Povjesničari umjetnosti slažu se u jednom: njegov je veliki talent, nažalost, s godinama opadao, tako da je svoja najbolja djela naslikao dok je boravio u Hrvatskoj.

Na svojim slikama (pejzaži iz Dalmacije i okolice Zagreba, mrtve prirode, aktovi, portreti i figuralne kompozicije) zelenosmeđim i zagasitim tonovima, spajajući tradiciju i postimpresionistička traženja, ostvaruje vlastiti slikarski izraz.